Volonterka Nikolina Smoljo na radionicama uvijek raspoložena

06.05.'16

Iako u Srme volontira relativno kratko, volonterka koju ovaj put predstavljamo svojim vedrim duhom u kratko vrijeme je osvojila i djecu i ostale volontere.

MOLIM VAS DA NAM SE  UKRATKO PREDSTAVITE:

Zovem se Nikolina Smoljo, živim u Sinju sa svojom obitelji, imam roditelje i brata. Završila sam Fakultet informacijskih tehnologija u Splitu. Volim druženja, izlaske, prirodu i to bi uglavnom bilo to.

OD KADA , GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE?

Kako se moj studij bližio kraju intenzitet ispita je malo opao i imala sam viška slobodnog vremena pa sam razmišljala kako ga dobro iskoristiti. Od prijateljice sam čula za Udrugu Srma i dječje radionice koje se održavaju srijedom. Odlučila sam se priključiti i baš mi je drago što jesam jer je zabavno, kreativno i korisno, a ja oduvijek volim  rad s djecom.  Volontiram onoliko često koliko mogu, nekada to bude više, nekada manje.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR?

Smatram da je to pametno utrošeno vrijeme. Nakon volontiranja se puno bolje osjećam i pozitivnije gledam na sve tako da volontiranje pozitivno utječe na mene. Stekla sam i neka nova iskustva, npr. na Noći muzeja smo i prodavale nekakve proizvode posjetiteljima, što  smatram novom vještinom.

ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽE VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI, OKOLINA?

Pa moja obitelj  je zadovoljna i podržavaju me, a ni od prijatelja nisam čula negativne komentare. Nekad čujem ono u smislu „blago ti se - ti to možeš“, a ja na to kažem da volontirati možemo svi, samo treba volja. Uglavnom, negativnih komentara nema, a pozitivni te samo još više motiviraju.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMATE LI NEKI ZANIMLJIVI DOGAĐAJ ILI ANEGDOTU DA PODIJELITE S NAMA?

Ja najčešće volontiram na dječjim radionicama i moram reći da je s njima  uvijek zanimljivo. Ima puno njihovih izjava koje te stvarno oduševe. Na zadnjoj radionici pita jedna volonterka dječaka koji još nije bio gotov sa svojim radom: „Kako to da još nisi završio rad? Što si radio cijelo vrijeme?“, a on joj je najozbiljnije odgovorio: „ Pa, sjedio sam.“

U sjećanju mi je živo ostala i jedna djevojčica koja je imala želju da ona bude učiteljica na radionici i da nas sve nauči kako se radi pahuljica od papira. Takve stvari je teško za prepričati, ali ona je s toliko pažnje svima nama, i volonterima i djeci, objašnjavala kako se to radi da sam ja bila oduševljena. Svima koji su radili  pahuljice  poticajno je govorila kako im je super, kako su odlično napravili i svakoga od nas je posjetila i pitala treba li nam pomoć. Bila je tako mila i poticajna da nam je svima ostala u sjećanju.

GOVOREĆI IZ VAŠEG ISKUSTVA, MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU?

Naravno da može, svako iskustvo koje u životu steknete je jedan veliki plus za vas, a ako to još radite iz ljubavi onda je to neopisivo. Kroz volontiranje ne samo da steknete nova iskustva nego i upoznajete puno dragih ljudi svih životnih dobi i interesa.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI?

Naravno da je to pozitivno iskustvo. Osjećaj koji te na primjer obuzme kada na radionicama za djecu pomogneš da djeca naprave to što žele. Njihov radosni osmijeh je neprocjenjiv. Mislim da mladi ljudi danas provode većinu slobodnog vremena ispred ekrana, bilo da je u pitanju kompjuter, televizija ili mobitel.  Ja bih im preporučila da se samo sat vremena dnevno odreknu ekrana i da to vrijeme „potroše“ na malo drugačiji način - volontirajući.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag