Volonterka koja djeluje, ne "žuga" - Barbara Poljak07.03.'22
Mlada djevojka, koja je još u nižim razredima osnovne škole dolazila na kreativne radionice, sada kad je stasala, odlučila je na istim radionicama i volontirati, a volontira i na drugim aktivnostima. Pročitajte što nam je rekla.
MOLIM TE DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVIŠ:
Zovem se Barbara Poljak, učenica III. gimnazije Split, dijete svoje majke, prijateljica, rodica, volonterka. Iako je moja škola dosta zahtjevna, uspijem nekako pronaći i slobodno vrijeme za svoje gušte uz dobru organizaciju. Premda moja majka kaže da nemam baš organizacijskih sposobnosti, ja sam za sada zadovoljna kako sve to ide.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRAŠ?
Ovo ljeto sam osjetila neku potrebu da malo pametnije iskoristim svoje slobodno vrijeme pa sam volontirala na našem Festivalu S.A.R.S. kojeg organizira udruga SKUP. Zatim sam se priključila i na kreativne radionice za djecu Udruge Srma, volontirala sam i na 72 sata bez kompromisa. Bilo mi je gušt volontirati jer sam kao dijete bila korisnica radionica za djecu, a sada sam imala priliku to sve sagledati iz druge perspektive. To mi je bio nekako nastavak. Volontiram i preko godine kada mi obveze dopuste, a to je otprilike par sati svaki drugi tjedan.
ZAŠTO VOLONTIRAŠ I KAKO TO UTJEČE NA TVOJ ŽIVOT I SVJETONAZOR?
Nekako nastojim to svoje slobodno vrijeme, kada ga imam, pametno potrošiti - da budem korisna i da se osjećam bolje. Ako to sagledamo iz jedne druge perspektive, svi uvijek imaju nešto za „žugat“, ali ako svi samo „žugaju“ i nitko ništa ne poduzima, ništa se neće ni promijeniti. Ako svi malo damo od sebe, svijet će biti bolji i nećemo imati šta „žugati“.
KOJA TI JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMAŠ LI NEKU ANEGDOTU ILI SMIJEŠNI DOGAĐAJ ZA PODIJELITI S NAMA?
Pa rad s djecom me dosta opušta, oni su u svojim pogledima još dosta neiskvareni pa mi boravak u njihovom društvu i na radionicama prija. Tada ne razmišljam o problemima, oni mi daju jednu drugu dimenziju. Smiješno mi je kada mi persiraju, zato što sam starija od njih ono cirka 5 godina.
MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI U ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU?
Mislim da može biti od pomoći jer nekada će to volontiranje biti na onom području koje će biti njihovo buduće zanimanje. Kroz volontiranje mogu otkriti što žele, što ne žele. Evo ja sam shvatila da, iako mi je rad s djecom super, ne želim biti učiteljica. Rad s djecom da, u nekom drugom segmentu, ali u prosvjeti ne.
JE LI VOLONTIRANJE ZA TEBE POZITIVNA STVAR I BI LI JE PREPORUČILA DRUGIMA?
Volontiranje je najpozitivnija stvar koju čovjek može iskusiti i preporučila bih ga svima. Nastojala sam animirati i neke svoje prijatelje, jedna se čak i odazvala. Lijep je to osjećaj, stičeš nove prijatelje, iskustva, poznanstva.
ŠTO BI IM PRI TOME REKLA?
Pošto sam ja pripadnik generacije koja samo „žuga“, rekla bih im: „Manje žugaj, više djeluj!“. Učenici iz moje škole, isto tako, dosta volontiraju u slobodno vrijeme i to im je najnormalnija stvar. Treba objasniti mladim ljudima da iako ti se kroz život neće sve svidjeti, samo uloženi trud u neke stvari te pozitivno mijena.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|