Vojislav Barać volonter u borbi za prava invalida02.10.'13
KRATKO SE PREDSTAVITE:
Zovem se Vojislav Barać, rođen u Bajagiću, suprug, otac troje djece, zaposlenik "Vodovoda i čistoće", radim tek dvadeset godina jer sam dugo vrimena bio kao invalid na birou. Šesnaest godina sam bio nezaposlen, što je jako dug period.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:
Volontiram od studentskih dana, znači od 1978, jedan sam od osnivača udruge Osoba s invaliditetom u Splitu, poslije jedan od osnivača iste udruge u Sinju. Znači aktivno volontiram negdje od početka osamdesetih godina, u raznim humanitarnim akcijama, pri pomoći osobama s invaliditetom.
ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR:
Jednostavno jer sam u određenom periodu svoga života spoznao da se osobe s invaliditetom manje cijene i poštuju. Nakon dugogodišnjeg provedenog staža na zavodu za zapošljavanje shvatio sam da osoba s invaliditetom teško dolazi do posla onda sam odlučio pokušati pomoći drugima da ne bi stali na Zavodu dugi niz godina. Da pokušaju pronaći neki posao za sebe, ali i utjecati na druge da ih prihvate, daju im priliku za posao i zaposle ih. Jer to smatram osnovnim uvjetom da bi netko mogao funkcionirati i normalno živjeti, a naročito osobe s invaliditetom.
ZNAČI U PRINCIPU VAŠE JE VOLONTIRANJE I USMJERENO NA OSOBE S INVALIDITETOM:
Isključivo. Iako pomažem u razno- raznim aktivnostima i kući, susjedima u obavljanju težih fizičkih poslova.
KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU:
Najdraže mi je kada imamo akcije za pomoć djeci, gdje je situacija da HZZO nije financirao liječenje te djece, pa smo mi uskočili s prikupljanjem sredstava. Roditelji poučeni primjerima drugih su željeli svojoj djeci priuštiti najbolje moguće lječenje i onda su tražili lječenje u inozemstvu. Nekoliko akcija je naša udruga i organizirala i nekoliko djece je uspješno lječeno. Svi nisu ali nekoliko njih i je. Svima nam je poznata akcija za Žanu Lelas koja danas s ortozama hoda, vozi biciklu. Što se anegdota tiče toga uvijek ima za prepričat. Bio je jedan turnir balota na koji smo se prijavili i mi kao udruga. Kada su me pitali tko je u ekipi, tko nastupa za osobe s invaliditetom ja sam rekao da dolazi jedan bez ruke, jedan bez noge, jedan gluhonije, i jedan bez oka. Pa su me pitali gdje sam ih skupio, pa lako ih je skupiti kad se s njima družiš. Nakon našeg nastupa svi su zaključili da nitko od nas nije invalid.
KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA:
Obitelj me podržava iako im uvijek i nije pravo zašto baš ja moram biti taj koji dosta toga odrađuje. Moram stalno putovati, odlaziti na sastanke i tako. Dok radne kolege, sumještani i sugrađani sve te akcije podržaju. Neću reć svi jer mnogi misle da imate neku kotist od toga što ste angažirani i obično kažu "Ne bi ti bio tu da ti nemaš neku korist od toga". Nakon što im objasniš kako stvari stoje mnogi se i aktivno uključe u akcije i to konkretne akcije, naročito kada triba financijska pomoć za lječenje djece.
IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆ MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:
Šta prije mladi i zdravi spoznaju da su jednako kvalitetne i osobe s invaliditetom lakše će dolaziti do posla, više će se družiti, bolje će rješavati međusobne probleme, jer puno puta za onoga kojeg mislimo da je zdrav ispadne "bolesniji" od invalidne osobe, tako da bi bilo poželjno šta više komuniciraju. Mi smo pokušavali raditi akcije u školi da upoznamo školsku djecu s osobama s invaliditetom, stalno ih upoznajemo s tim osobama s invaliditetom, mlađima starijima i vidiš da je nakon svake akcije priča " vidiš ovaj može ovo, onaj ono, ovaj se kreće sa štakama ali može ovo bolje od mene". Nakon toga djeca drugačije gledaju na osobe s invaliditetom i da im treba već u osnovnim i srednjim školama pružiti priliku da volontiraju i upoznaju druge mogućnosti, i da se razbije taj stereotip "evo ga invalid, ne puštaj ga nigdje i zatvori ga u kuću".
JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIM I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:
Volontiranje je pozitivna stvar, znači kada si god u prilici da volontiraš-volontiraj. Treba razbijati famu oko toga da se sve mora raditi zbog nekog interesa, mislim da se treba što više ljudi uključivati u akcije za pomoć bilo kome, tada će to sve biti lakše i organizirati i provesti. Tako da je volontiranje pozitivno iskustvo.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
Fotografije: UTIS - http://www.utis.hr/
« natrag
|