Petra Jagnjić - Kada kreneš, sve je lakše15.06.'23
Mlada, vesela, pozitivna – volonterka koja zrači i osvaja svojim osmjehom. Razgovarali smo s volonterkom Petrom Jagnjić, ispričala nam je štošta.
KRATKO NAM SE PREDSTAVI:
Zovem se Petra Jagnjić, imam 18 godina, iz Gale sam gdje stanujem s obitelji: mamom, tatom, sestrom i bratom. Idem u srednju Zdravstvenu školu Split, školujem se za dentalnog tehničara. Volim druženja, izlaske, ali volim i volontirati, odnosno pomagati drugima.
KADA SI TO VEĆ ISTAKNULA, KAŽI MI OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRAŠ?
Ja sam već dugi niz godina članica KUD-a Krenica. Osim što plešemo i nastupamo, u trenucima kada nešto organiziramo svi pomažemo da se taj događaj odvije u što ljepšem i ugodnijem ozračju. Pripremamo sve što treba da svaki događaj bude organiziran do najsitnijeg detalja. Osim u KUD-u volontiram i Caritasu Splitsko-makarske nadbiskupije, od prošle jeseni, a volontirala sam i u akciji 72 sata. Volontiram koliko mi školske obaveze dopuštaju, ali u Caritas idem barem jednom mjesečno kada je podjela paketa za siromašniju populaciju u Splitu.
ZNAČI, IMAŠ ISKUSTVO U VOLONTIRANJU. KAKO SE OSJEĆAŠ U TIM TRENUCIMA DOK POMAŽEŠ, ODNOSNO RADIŠ NEŠTO DRUŠTVENO KORISNO?
U principu se osjećam odlično, ispuni te taj neki pozitivan osjećaj kada pomažeš drugima. Ali dogode se neki trenuci kada budem baš tužna, zbog tih nekih ljudi koji dolaze u Caritas i njihovih tužnih priča i situacije u kojoj su se našli. Imali smo jednom naputak od voditeljice u Caritasu da po paketu dijelimo po jedne hrenovke, a jedna gospođa mi se rasplakala i pitala mogu li joj staviti više hrenovki jer ona ima sedmero djece. Ne znam, u tim trenucima ti se nekako srce raspukne. Tada shvatiš koliko su tvoji problemi nekako beznačajni i da trebaš biti zahvalan na tome što imaš. U akciji 72 sata išli smo u Plano, gdje su djeca s posebnim potrebama imali terapijsko jahanje, a ja sam bila u grupi koja je čistila. Bilo je zabavno i poučno.
STJEČEŠ LI NOVE PRIJATELJE NA TAJ NAČIN?
Naravno, uvijek upoznajemo nove ljude, a s volonterima iz razreda družim se i privatno, idemo na kave, pričamo o tim iskustvima. Bude baš lipo i pozitivno.
ŠTO NA TO SVE KAŽU TVOJA OBITELJ, OKOLINA, PRIJATELJI?
Ma svi me podržavaju. Roditeljima je u početku bilo čudno kako ću ja sve to uspjeti jer ipak svakodnevno putujem u školu u Split, što iziskuje više vremena, ali kada si dobro organiziran sve se stigne, tako da me podržavaju u svemu.
IZ TVOJE PERSPEKTIVE MLADE OSOBE, ŠTO MLADIMA NEDOSTAJE U SINJU?
Pa, ja mislim ništa. Kada kolegama u Splitu pričam šta mi sve imamo, oni ostanu u čudu, mnoge stvari oni nemaju, iako su veći grad. Lipo je meni u našem gradu.
NEŠTO ZA KRAJ, PORUKA MLADIM LJUDIMA, VOLONTERIMA?
Nemam baš nešto previše životnog iskustva, ali čini mi se da je najteže nešto početi. Kada kreneš sve je lakše. Okušajte se u svemu što vas zanima, od nekih stvari ćete možda brzo odustati, a kod nekih ćete pronaći neko zadovoljstvo i nastaviti u tom smjeru.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|