Paula Blažević pobjednica literarnog natječaja

09.12.'11

POBJEDNICA NATJEČAJA ZA LITERARNE RADOVE UČENIKA OŠ U CETINSKOJ KRAJINI

''UMJESTO NASILJA JA ŽELIM..." 2011.

PAULA BLAŽEVIĆ

OŠ ANTE STARČEVIĆA, DICMO - V. a

Nagrađene učenice danas su u Udruzi Srma preuzele svoje nagrade.

Komisija Natječaja ''Umjesto nasilja ja želim…'' 2011. radila je u sastavu:

1. Jasminka Vujević, prof. hrvatskog jezika i književnosti
2. Selime Ljubijankić Delonga, roditelj
3. Romana Jadrijević, diplomirani knjižničar

Komisija je utvrdila da je na natječaj pristiglo ukupno 15 radova iz 4 OŠ: Ante Starčevića - Dicmo, Kamešnica - Otok, Ivana Lovrića - Sinj i Fra Pavla Vučkovića - Sinj.

Radovi su označeni brojevima od 1-15. Svaki član komisije dobio je obrazac tabele s navedenim brojevima radova, te je iste mogao ocijeniti ocjenama od 1-10 i staviti napomenu uz ocjenu. Utvrđeno je da je rad broj 7 napisala učenica 2. razreda OŠ, te se njen rad nije službeno vrednovao, jer ne spada u dob propisanu natječajnim uvjetima.

Svaki je član komisije samostalno pročitao rad i dao mu svoju ocjenu. Sve su ocjene pribrojane i napravljena je zbirna lista bodova i rang lista najboljih radova.

Paula Blažević, V. a

OŠ Ante Starčevića, Dicmo

Umjesto nasilja ja želim...

Sreću. Ljubav. Smijeh. Veselje. Prijateljstvo.

Želim umjesto nasilja sreću. Tada bi svi bili presretni. Ne bi bilo tuge. Ni suza.

Ljudi bi živjeli bez straha. Ne bi razmišljali o tome što će se sutra dogoditi. Živjeli bi zadovoljno.

Ljubav. Želim da umjesto nasilja vlada ljubav. Ne želim da se ljudi međusobno preziru i mrze. Zašto se ne bi mogli jednostavno voljeti? Jednostavno!? Eh, da je to jednostavno, ali nije. Mržnja, prezir i nasilje ne dopuštaju pristup ljubavi.

Smijeh. Želim smijeh umjesto nasilja. Kada bih barem na svim ljudima mogla vidjeti osmijeh. E, to bi bilo pravo čudo. Zbilja bih to voljela doživjeti. Ali ne, to danas ne uspijeva. Samo suze, plač, tuga, možda tek poneki osmijeh, ali rijetko.

Prijateljstvo. Želim prijateljstvo umjesto nasilja. To bi bilo savršeno. Da smo svi prijatelji, ne bi bilo nasilja u svijetu. Nitko se ne bi tukao, svađao, rugao, ismijavao druge, ogovarao...

Ali ne, ni to ne uspijevamo.

Eh, da nema nasilja!

Anamarija Grčić, VII. a

OŠ Ante Starčevića, Dicmo

Umjesto nasilja ja želim...

Umjesto nasilja ja želim...

Želim da se veselim,

i da svi ljudi sretni budu

jer nikome ne želim tugu.

Srce mi se slama

kad čujem da je rat i galama.

Kad vidim da ljudi pate

ja želim da im se osmijesi na lica vrate.

A sad glasno kažem svima

ratujmo sa osmijesima.

Neka ljubav vječno vlada,

u srcima nek živi nada,

da se ljudi svi vesele

i imaju sve što žele.

Anđela Budimir, VII. c

OŠ fra Pavla Vučkovića, Sinj

Umjesto nasilja ja želim...

Otvorim novine. U novinama samo nasilje, prometne nesreće, sve nešto crno. Vijesti se temelje na crnoj kronici. Ljudi kao da su se promijenili. Nema više smijeha djece kada dobiju slatkiš. Postala su nezahvalna. Odrasli su postali grubi, mrzovoljni, nasilni. Radost je prerasla u mržnju. Ja mislim da nam nisu potrebni razlozi za nasilje, potrebni su nam za sreću. Želim da svaki čovjek ima pravo na normalan život, beskrajnu ljubav i sreću. Ljudi nisu stvoreni da budu nasilni i mrzovoljni. Stvoreni su da se međusobno poštuju i vole. Zato želim da ljude umjesto nasilja povezuje ljubav i poštovanje.

Borna Šepček, VII. d

OŠ fra Pavla Vučkovića, Sinj

Umjesto nasilja ja želim...

Danas svijetom vlada nasilje. Svuda oko nas je tama i mržnja, ubojstva i ratovi.

Željela bih odlutati jedan dan, samo otići. Biti u svom svijetu, uživati u bezbrižnosti, ali to je nemoguće. Kad bih tražila osobu s kojom bih odlutala, ne bih je pronašla. Nitko baš ne želi napustiti stvarni svijet. Često se zapitam zašto nasilje vlada našim svijetom. Zašto ljudi mrze, a ne vole? Kad bi se ljudi počeli mijenjati, svijet bi bio ljepši. Ljudi bi cijenili svoj život. Ovakav svijet izaziva strah, a život je samo jedan. Zar ga treba proživjeti u tami i strahu? Naši životni dani trebali bi biti ispunjeni osmijesima i srećom. Ništa nije savršeno pa ni život. Kad bi se malo potrudili, bili bismo korak bliže ostvarenju snova. Moji prijatelji i ja pokušavamo zaustaviti nasilje dobrotvornim radom i putem Facebooka.

Svijet bez nasilja je ljepši svijet.

Klara Bilandžić, V. a

OŠ Ante Starčevića, Dicmo

Umjesto nasilja ja želim...

U rano jutro probudila me strašna buka koja je dolazila iz susjedstva. Pomakla sam bijele zastore s prozora svoje sobe i ugledala susjeda kako tuče svoju kćer. Bilo mi ju je jako žao, ali nisam mogla ništa učiniti da to spriječim.

Sva potresena izišla sam prošetati u park, ali ni tamo nije bilo ništa bolje. Moja prijatejica je sjedila na klupi i plakala. Upitala sam je što joj je. Rekla mi je da joj se mama i tata rastaju. Ona ostaje s mamom, a tata odlazi daleko i dugo ga neće vidjeti. Bila sam iznenađena i pitala sam zašto se razvode. "Jučer je tata došao s posla ljut, vikao je na mamu i udario je. Ja sam od straha počela plakati, a onda je tata i mene udario.", ispričala mi je u suzama. Nakon par minuta mučne tišine dodala je: "Molim te, otiđi. Želim biti sama."

Vratila sam se kući, sjela na kauč i upalila televizor. Na vijestima se govorilo o nestanku mlade djevojke i o tome kako se sumnja da je djevojka ubijena i bačena u rijeku Krku. Kad sam to čula samo sam ljutito rekla: "Joj, u cijelom svijetu je nasilje."

Navečer sam legla u krevet i zaspala. U pola noći sam se probudila zbog strašne noćne more. Sanjala sam da je moja najbolja prijateljica u bolnici jer ju je neki pijanac pokušao silovati. Toliko ju je istukao da je bila u komi i nije se znalo hoće li se probuditi.

Zaspala sam tek pred zoru, na kauču u dnevnom boravku.

Ujutro su mi došli djed i baka. Donijeli su mi puno igračaka i slatkiša. Onda su mi rekli: "Znaš, dušo, trebaš biti pažljiva kada si sama kod kuće. Jučer je u susjednu kuću netko provalio i ozlijedio vlasnicu."

Ovaj put ništa nisam pitala, nego sam glasno uzviknula: "Dosta mi je više, ne želim ni igračke, ni slatkiše, samo želim živjeti u svijetu bez nasilja. Želim zamijeniti nasilje za MIR!"

« natrag