Nina Mastelić volonterka po potrebi24.03.'15
Volonterka koja ne volontira pri organizacijama, što ne znači da nije vrijedna i predana. Kada uoči problem nastoji ga riješiti svim svojim srcem. Već godinama uveseljava štićenike rehabilitacijskog centra Fra Ante Sekelez z Vrlike na način da ih barem dva puta godišnje „uređuje“. Što ona dobije za uzvrat pročitajte.
KRATKO SE PREDSTAVITE:
Zovem se Nina Mastelić, po zanimanju sam frizerka, radim u svom frizerskom salonu. Živim u Sinju, nisam udata, i to bi otprilike bilo to.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:
Pa dobro, ja to niti ne brojim, niti to radim s ciljem da to idem radit. Jednostavno pomažem kada uočim da je negdje pomoć potrebna. Evo tako sada imam jednoga našega sugrađanina, i u Srmu sam dolazila s upitima kako mu pomoći, jer je trenutno na liječenju, a ja sam sada vidjela u kakvim uvjetima on živi. Osjetila sam da je trenutak da mu sredimo taj životni prostor. Za urediti taj prostor je sve bilo potrebno, on je zadnje mjesece svoga života bio u takvom psihičkom rastrojstvu da je sve uništio. Super mi je koliko su se ljudi spremni odazvati na konkretne upite tako da smo sav namještaj već riješili. Još uvjek fali sitnica za u kuhinju tipa krpe, posuđe, posteljina i tako. Nadam se da će se i to uskoro riješiti, tako da sve bude spremno kada on iziđe iz bolnice. Možda do mog sljedećeg slučaja prođe mjesec, možda dva, neman pojma ali kada vidim da nekome treba pomoć ja uskočim i pomažem.
ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR:
Ja to uopće nisam ni doživljavala kao volontiranje, niti sam se klasificirala kao volonter, ali kada si mi ti najavila ovaj razgovor palo mi je na pamet da sam prije par godina gledala svoju učeničku knjižicu. U jednom djelu su bile ocjene a u drugom opisni dio gdje je moja učiteljica u trećem razredu osnovne škole napisala „ Voli pomagati drugima“. Znači da je ta emocija jednostavno nešto s čime se rodiš. Istina je i to da sam ja odrastala uz majku koja se cijeli život trudila pomagat, ali isto tako mislim da sam užasno osjetljiva na ljude kojima je pomoć potrebna, nešto nekome treba a ja to imam zašto ne bi dala. Uz to kako nemam svoju obitelj imam i dovoljno vremena što je jedan od važinijih faktora u toj želji za pomaganjem. Iako ja često puta mislim da i drugi ljudi mogu odvojit malo vremena, ali o.k. ne osuđujem one koji to ne čine jer kako smo rekli netko to ima, a drugi ne, ali mi ide na živce što im često moram objašnjavati zašto ja pomažem.
KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODIJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU:
Pa evo ja s nekim sinjskim kolegama već godinam odlazim u Centar za rehabilitaciju Fra Ante Sekelez u Vrlici gdje šišamo odnosno friziramo štićenike. Uvjek mi je zanimljivo konstatirati da sve mi žene kakvi bile da bile mentalno sve imamo iste potrebe. I nevjerovatna mi je ta količina sreće i zadovoljstva kod tih žena kada mi dođemo gore i napravimo im frizuru, gdje se ja oko te frizure puno manje trudim nego kod ovih u salonu, ali one budu puno više zadovoljne nego netko u salonu. I ta energija koju vi dobijete kada nekome i sitnicu napravite je nevjerovatna. Nakon što smo prvi puta išli u Centar prije par godina ja i jedan kolega, on me zove za par dana i kaže kako se još uvjek nevjerovatno osjeća i onda sam mu rekla „ E to je to o čemu ti ja pričam.“ Kada smo ja i kolegica zadnji put bile gore cijeli tjedan smo komentirale kako se dobro osjećamo, danima smo živjele od te pozitivne energije koju smo gore skupile. Mislim da mi je to najbolja nagrada. Konkretnog slučaja se baš ne sjećam, ali svaki put se vratim sa super pozitivnim iskustvom.
KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA:
E to je već za razmatranje. Neki dan sam baš razgovarala sa sestrom koja je komentirala da noj nije jasno zašto ljudi imaju potrbu iz svake situacije izvlačiti samo patologiju. Ja znam da to nitko ne radi iz neke zle namjere, ali evo primjer, neki dan sam bila u Centru za socijalnu skrb, zbog ovog zadnjeg slučaja. Tamo me njihova psihologica pita da zbog čega ja to radim. Ja njoj kažem „Pa dobro, eto ti si psiholog ti mi reci s te neke stručne strane zašto misliš da ja to radim?“. Onda je ona između ostalog rekla da ja na taj način ne razmišljam o svojim stvarima i tako nešto. Ja sam je samo upitala da li ona misli da je to to. Ona kaže da je. Ja joj kažem ok to je tvoja dijagnoza, onaj drugi misli da je u pitanju nešto drugo nije me briga, često nailazim na kritike ali me više nije briga što ljudi misle. Što se tiče obitelji, moja obitelj je cijela takva, moje sestre pomažu kada mogu, moja majka isto. Ali od hrpe ljudi od kojih to nisam očekivala sam dobila kritiku, isto tako i od ljudi koji se „furaju“ da su veliki kršćani, što mi je još najgore, jer oni svake nedjelje idu u Crkvu znaju me kritizirat i govoriti mi da šta to meni treba, nisam ja jedina i takve gluposti.
IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:
Ja u principu ne znam kako to kod nas uopće funkcionira, kako se taj rad valorizira. Ja ne bih osuđivala nikoga tko ne želi volontirati i podržavam svakog tko to želi. Mislim da je volontiranje pozitivna stvar koja pomaže svima. Zbog osjećaja od kojih živiš još tjednima nakon što nekome pomogneš, energije kojom se napuniš i topline koje doživiš kada nekome pomogneš, iskustva koja pri tome doživiš je doslovno nešto što je neprocjenjivo.
JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:
Definitivno bi ga svima preporučila, opet ću se vratiti na osjećaj koji volontiranje probudi, i na činjenicu da zbilja nekom kome je potrebno pomogneš. Jednom sam bila u nekom društvu i krenula je priča o nekom mom projektu, vidjela sam da je bilo ljudi koji su se podsmjehivali na to što sam ja radila i znam da postoje takvi ljudi. Onda je jedan dečko komentirao da je tanka linija između altruizma i egoizma i u tom trenutku mi se učinilo da on misli na mene da sam ja egoista. Kada sam malo bolje razmislila niti sam egoista niti sam altruista. To je ta situacija u kojoj svi dobivaju, i zašto onda ne raditi to kada svi dobivaju. Ne trebaš imati puno vremena i novaca da bi bio volonter, volontirati se može i sa jednim smješkom dnevno.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|