Volonterke koje ovaj put predstavljamo su najprije u Srmi bile korisnice dječijih radionica "Ljeto je eto, a što sad?" , toliko im se svidjelo da su se odlučile pomagati i u provedbi radionica kada su ih prerasle. Simpatične, drage, vesele osvojile su sve, i djecu i starije volontere. Kako su one sve to doživjele i što misle o volontiranju kazale su nam kroz kratki razgovor.
KRATKO SE PREDSTAVITE:
Nina: Zovem se Nina Marendić, učenica sam Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti.Idem u drugi razred, živim u Sinju. Slobodnog vremena nešto pretjerano i nemam osim ljeti kada su praznici. Neman ni neke posebne hobije.
ANA: Ja sam Ana Marendić, maturantica u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Živim u Sinju, volim pomagati drugima i u slobodno vrijeme to rado činim.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:
Nina: Volontiram od 2008. godine kada sam počela dolaziti na radionice koje je organizirala udruga Srma. Najprije sam dolazila kao korisnik tih radionica, ali kako je to namjenjeno djeci osnovnoškolske dobi, a ja sam to prerasla i odlučila sam se pridružiti na način da volontiram. Tako sam ove godine pomagala i bilo mi je super.
Ana: Pa najprije sam preko letaka koji su bili po gradu saznala za kreativne radionice koje preko ljeta provodi Udruga Srma, i odlučila sam ih pohađat. Nakon par godina sam ih prerasla , a sviđalo mi se to da kreativno provodim ljeto pa sam prošle godine počela volontirati. Super mi je, djeca nisu previše zahtjevna, rade onako kako znaju i ako im treba nešto pomoći ja sam tu.
ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONADZOR:
Nina: Kako sam imala dosta slobodnog vremena preko ljeta, odlučila sam ga iskoristiti na najbolji mogući način, pomažući drugima. Volontiranje te oplemeni kao osobu i pozitivno utječe na sve.
Ana: Smatram da je volontiranje dobra navika, kroz volontiranje stječemo razna iskustva, učimo i bolje se osjećamo. Volontiranje dobro utječe na mene jer sam upoznala dosta dobrih i plemenitih ljudi koji mjenjaju moje poglede na svijet.
KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA:
Nina: Pa roditelji me podržavaju, sestra također volontira, a mnogi prijatelji i ne znaju da ja volontiram. Neki koji znaju se čude, a neki me podržavaju.
Ana: Pa obitelj je prihvatila tu moju želju za volontiranje, i podržavaju me. Prijatelji me neki razumiju, neki ne.
KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU:
Nina: Nisam ja sudjelovala na mnogo akcija, pa mi je i najdraža dječije radionice. Od kreativnih radionica mi je najdraža izrada glinenih predmeta, a od anegdota, rad s djecom je uvjek veseo i pun doživljaja.
Ana: Meni su osobno najdraže radionice kiparstva ili gline, a što se tiče ugodnih događaja, svi su ugodni a djeca su divna.
IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:
Nina: Ja stvarno mislim da može.
Ana: Može pomoći, posebno ako se krene od rane mladusti stjecati ta navika da se pomaže. I ovim putem pozivam sve ako imaju priliku da se priključe udrugama i pomognu koliko mogu.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić