MO Radošić06.11.'12
Radošić je naselje uz sam grad Sinj koje je rastom grada već djelomično njegov dio. Nalazi se na krškoj zaravni između brda Visoka i grada Sinja i proteže se u rasponu od tri kilometra. Da je život na Radošiću ugodan i lijep govori i podatak da je 2001.g na popisu stanovnika bilo njih 602, dok ih je 2011.g na popisu 680. Sve više mladih obitelji se odlučuje na miran život, a što ih tamo čeka, kakvi su problemi i kojom dinamikom se rješavaju kazao nam je predsjednik Mjesnog odbora Rarošić Boško Gugić.
ŠTO STE DO SADA NAPRAVILI U VAŠEM MJESNOM ODBORU:
Neke kapitalne stvari baš i nismo napravili, jer je situacija teška i nema se nekih sredstava. Ali najvećim uspjehom ovog Mjesnog odbora smatramo to što smo uspjeli spriječiti gradnju županijske ceste koja je trebala biti široka 2x3 m s nogostupom s obe strane. Svi stanovnici Radošića su bili protiv te ceste, jer smo smatrali da su to nečiji viši interesi koji nama ne odgovaraju. Život na Radošiću je ugodan i miran, nema velikog prometa, djeca se mogu igrati na ulici što bi se prolaskom jedne takve prometnice promjenilo. Blizu smo Sinja, a ipak je mirno i bez buke. Ovoga proljeća nas par smo čistili ambroziju u suradnji sa Srmom, i tako. Imamo volje kada još bude više sredstava biti će super.
ŠTO JOŠ PLANIRATE NAPRAVITI:
Mi u principu dosta toga i imamao riješeno od infrastrukture, ali jedna od gorućih potreba je proširenje ceste i novi asfalt. Mi smo to tražili, ali nikako da se realizira. Imamo mi u planu napraviti put do Križa na Visokoj, ali i za to se nema sluha. Planova imamo, a realizacija je loša zbog trenutne situacije i besparice.
KAKVA VAM JE SURADNJA S GRADOM.
Pa i nije baš najbolja, zahtjevi nam se ne uvažavaju, ništa ne prolazi. Ako na ovim lokalnim izborima dođe do smjene vlasti mislim da će biti bolje. Slabo se drži do Radošića, evo i vodovod smo dobili tek nedavno. Tako da mogu konstatirati da iako je Radošić predgrađe Sinja posve se loše drži do njega.
SVE OVO ŠTO RADITE, RADITE VOLONERSKI KAKO SE OSJEĆATE ZBOG TOGA:
Ma kako kada, nekad se osjećam super kada uspijemo nešto napraviti, a nekada se osjećam kao "pokisla kokoš", smišno mi je kada vidim kako svi guraju svoje programe i projekte. Kod nas još uvjek važi ona " po babi i stričevima" tako da se osjećam kako kada. Kada iz tog volonterskog rada stoji i uspješan pokušaj da se nešto promijeni na bolje onda je osjećaj super, ali kada ništa ne uspjevamo onda se osjećaš loše bez obzira što radiš volonterski.
Razgovor vodila:Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|