Mirjana Jerkan volonterka s velikom željom za pomaganjem

02.09.'14

Volonterka sa zanimljivim životnim putem, koja je zbog ljubavi doslila u Hrvace gdje živi posljednjih nekoliko godina. Kao što je i sama rekla nešto što nosiš u sebi probudi se kad-tad, pa je tako i ona "višak" svog slobodnog odlučila iskoristiti tako da pomaže drugima kroz volontiranje. Dugo se raspitivala gdje bi se mogla priključiti i odluka je pala na Udrugu Srma. Kako se snašla, što joj se najviše svidjelo i ostale utiske rekla nam je kroz kratki razgovor:

UKRATKO SE PREDSTAVITE:

Zovem se Mirjana Jerkan, rođena sam u Novom Sadu gdje sam i živjela do svoje 25. godine kada sam zbog situacije u obitelji, došla u Zagreb i izvadila domovnicu i pasoš i otišla u Njemačku na rad. Tamo sam upoznala svoga supruga, naravno dogodila se ljubav rodio se sin Luiđi, ja sam se preselila u Hrvace i trenutno tu živim.Završila sam srednju ekonomsku školu i na pola puta shvatila da to nije to, a što se tiče fakulteta žao mi je što nisam studirala, jer sam bila savjestan i odgovoran učenik, ali majka mi se razboljela u najkritičnijem razdoblju života pa sam morala odustati od svojih snova i uputiti se na rad u Njemačku da bih mama imala mogućnost alternativnog lječenja.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:

Dok sam živjela u Novom Sadu nisam pripadala nikakvoj udruzi ili instituciji ali sam pomagala preko škole, organizirali smo se u pomoći starijima, a kako sam ja bila predsjednik jedne omladinske brigade najviše sam se zalagala za uređenje grada, čišći okoliš, pošumljavanje. Tu sam već osjetila neki senzibilitet prema prirodi i ljudima. Meni je bilo najnormalnije da u naselju u kojem živimo svi jedni drugima pomažemo, kada se susjeda razboli išli smo njoj pomagati, kuhati ručak, spremati, a o svojoj familiji da ne govorim. Najnormalnije mi je bilo pomaganje strinama, tetkama i ostalima. Znači tu potrebu za pomaganjem ja nosim u sebi i to je nešto od čega se ne može uteći. Nikada ništa nisam radila s mišlju da mi se usluga vrati a posebno ne daj Bože financijski, odnosno da mi se to plati, i znala sam da će doći vrijeme kada će mi se kockice posložiti i ući ću u neku udrugu i volontirati kako bi mogla raditi najviše s djecom. Volim pomagati i starim ljudima da se razumijemo, ali djeca su nešto što me ispunjava, što me čini sretnom. Ne zato što ja imam jedno dijete, to nema veze s tim, mislim da broj djece ne određuje nikakav put u životu, jednostavno čovjek se vodi s tim da može uvjek uskoči nekome da pomogne. Što se tiče udruge Srma trebalo mi je nekih godinu dana da se odlučim gdje da se priključim, dugo sam ispitivala situaciju i na preporuku nekih ljudi sam došla ovdje i sviđa mi se što se radi, ljudi, ekipa. Što se tiče pitanja koliko često volontiram, ja mislim da mogu i više i trudit ću se i dalje da bude tako.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR:

To je nešto što nosiš u sebi, ja to volim i najsretnija sam kada nekome mogu pomoći, kad nekome pomognem i to ne zato da bi netko rekao ta mi je pomogla ili nedaj Bože da mi plati, ja osobno smatram da život tako funkcionira da pomažemo jedni drugima, i kada nekome pomogneš i on ti uzvrati zagrljajem ili osmjehom to je moja najveća nagrada.

KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA:

Ljudi koji me poznaju nisu se puno iznenadili, ali ajmo ovako, od poznanika i prijatelja iz Sinja neki su se šokirali, komentari su bili tipa "Svašta, ti mora da imaš vremena na bacanje" što se nadovezuje na onaj stav da ako netko ima petoro djece on ne treba ništa da radi jer ima obaveze oko djece. A ja što imam jedno dijete nemam puno obaveza što je apsolutno neispravno mišljenje. Ako netko želi pomoći na bilio koji način vremena će naći. Ljudi iz Novog Sada koji me poznaju samo su čekali gdje ću se ja priključiti za volontiranje i svi mi pružaju podršku.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO:

Od svih ovih aktivnosti ja bih izdvojila rad s djecom, odnosno radionice s njima. Konunikacija i smjeh s djecom me uvjek digne i raspoloži i žao mi je što nisam i više volontirala, ali biti će još prilika.

IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:

Ja mislim da može, jer recimo ja ne mogu tražiti posao sjedeći kući, samim time što sam došla u Srmu i upoznala nove ljude samoj sebi sam uvećala prilike za nove situacije i nikada ne znaš koja ti se vrata u životu otvore i kada. Ja već i svoga sina lagano uvodim u taj svijet.On će koliko mu prilike to budu dozvoljavale barem jednom tjedno skupa sa mnom posjećivati korisnike dnevnog Centra Juraj Bonači i pomagati koliko on može.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:

Naravno da bih, ali svjesna sam toga da neki ljudi vole više slobodno vrijeme provoditi na svoj način. Ja puno ljudi ovdje ne poznajem i nisam u prilici da nekome nešto preporučim ali ako ne netko pita ja ću rado reći sve najbolje o volontiranju i iskustvima koje pri tom stječete. Shvatila sam recimo da puno žena ovdje idu u Crkvu i smatraju da su time ispunile svoju obavezu prema nekom humanitarnom životu i radu. Ja to ne osporavam treba ići u Crkvi i njegovat taj vid života, ali ja mislim da je puno važnije kada si u prilici pomoći svome bližnjeme, a pod tim mislim na sve ljude, i to je moja molitva.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag