Udruga SRMA

Brnaška 44, 21230 Sinj

tel/fax: (++385) 021/661-661
mobile: (++385) 095/8272-501
e-mail: udruga.srma@st.t-com.hr
donacije: 2330003-1100352723

Maša Borović i Petra Domazet

19.09.'11

"Ljeto je eto, a šta sad?", 2011.

Od 18.07. do 19.08.2011. trajalo je Kulturno ljeto za djecu “Ljeto je eto, a što sad?” na kojem su osim voditelja radionica i mnogobrojne djece, sudjelovali i volonteri koji su željeli što kreativnije iskoristiti svoje slobodno vrijeme. Mi smo razgovarali s dvije srednjoškolke koje su bile aktivne i svojim sudjelovanjem uvelike olakšale rad voditeljima radionica, ali i djeci, s kojima su uspostavile poseban odnos. To su Maša Borović i Petra Domazet.

DJEVOJKE ZA POČETAK SE UKRATKO PREDSTAVITE:

Maša: Ja se zovem Maša Borović, imam 16 godina, živim na Suhaču s obitelji – mamom, tatom, bratom koji me nervira kada uzme moju biciklu, naglašavam moju biciklu. Pohađam Srednju umjetničku školu u Splitu, smjer kiparstvo, sada sam treći razred. Volim životinje pa tako imam Šimu, Slobu i par gostujućih mačkica. Imam i dvije vjeverice koje sam dobila kada mi je uginuo mali bijeli miš. Slobodno vrijeme provodim s užom obitelji i prijateljima i osim vožnje već spomenutim biciklom nekih specijalnih hobija nemam.

Petra: Ja sam Petra Domazet, pohađam Gimnaziju Dinka Šimunovića u Sinju. S obitelji živim u Sinju, imam dvije mlađe sestre i u slobodno vrijeme čitam. Volim puno čitati, ali i družiti se s prijateljima, i onako ponekad baš dokoličariti. Knjige baš obožavam, od zahtjevne lektire do malo lakše literature, pa mogu reći da mi je to hobi – čitanje, ali i gledanje filmova.

VAS DVIJE KAO TIPIČNE PREDSTAVNICE SINJSKIH SREDNJOŠKOLACA ZANIMLJIVE STE NAM IZ RAZLOGA ŠTO STE OVO LJETO ODLUČILE DIO SVOGA SLOBODNOG VREMENA PROVESTI VOLONTIRAJUĆI. AKTIVNO STE SUDJELOVALE NA RADIONICAMA KULTURNOG LJETA ZA DJECU “LJETO JE ETO, A ŠTO SAD?”, KAKO JE DOŠLO DO TOGA I ZAŠTO:

Maša: A zašto ne? Ljeto je i inače vrijeme kada imamo puno slobodnog vremena, a kako smo vidjele na internetu potrebe za volonterima u Udruzi Srma, ja sam se odlučila prijaviti. Radionice su mi se činile zanimljivima, rad s djecom mi je uvijek privlačan, a neka nova iskustva su uvijek dobro došla. Već prije sam volontirala u Srme na projektu “Želim ti biti prijatelj” i to mi je ostalo u lijepom sjećanju. Tako je i ovaj put.

Petra: Pa isto tako, činilo mi se zanimljivim, i htjela sam vidjeti što će ispasti od tih radionica, kako će djeca to sve odraditi i ugodno sam se iznenadila.

Petra Domazet na radionici izrade igračaka od prirodnih materijala - "Ljeto je eto, a šta sad?", 2011.

KAKVA ISKUSTVA STE PRITOM STEKLI:

Maša: Pa ja baš i nisam do sada imala prilike raditi s manjom djecom pa sam se mislila, tko će to sad, mala djeca, kako ću ja to, ali su me ugodno iznenadili, ponekad i nasmijali, bili su stvarno dobri.

Petra: Bilo je jako zanimljivo gledati dječje oduševljenje kada nešto naprave, nikada o tome nisam razmišljala iz te prespektive pa mi je sve to bilo novo i čudno. Kada klinci odrade posao kako treba radost je neizmjerna.

DA IMATE PRILIKU, ODNOSNO DA OVOG TRENA MOŽETE NEŠTO PROMIJENITI U NAŠEM GRADU ŠTO BI TO BILO:

Maša: Dala bih prostor udrugama u vojarni Ivaniša Nelipića za održavanje koncerata, tamo ima tako puno mjesta i dalo bi se dosta toga napraviti. Lijepo bi bilo spojiti stare i mlade, ako će tamo biti dom za stare.

Petra: U našem gradu je uvijek sve isto, isti kafići, nema nekih smislenijih sadržaja ni događaja.

Evo ove ljetne radionice su bile pravo osvježenje u događajima, pa smo sve pohrlile tamo.Treba se odvažiti i aktivnije sudjelovati u kreiranju događaja za cijelu populaciju našega grada.

Maša: Svi bi mi nešto, ali fali hrabrosti za to i pokrenuti, ono uvijek je u razmišljanju strah – a što ako nitko ne dođe na taj naš organizirani događaj.