Mario Vujević Vegi volonter nemirnog duha

31.03.'14

Volonter i maloljetni dragovoljac domovinskog rata, koji ni danas ne miruje, uočava potrebe u zajednici i nastoji ih rješiti. Najviše je osjetljiv na svoje suborce i njihove probleme kojih nije malo. Na koji način on to rješava i zašto uopće volontira odgovorio nam je kroz  kratki razgovor:

KRATKO SE PREDSTAVITE:

Zovem se Mario Vujević, maloljetni dragovoljac Domovinskog rata, oženjen, otac dvoje djece, volonter. Pošto sam po prirodi nemiran duh uvijek nešto moram raditi volontiram aktivno već deset godina.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:

Nakon što sam bio u ratu, a nakon toga u specijalnim postrojbama HV-a, uvuče ti se pod kožu akcija, tako da uvjek nešto moram raditi. Sada sam tu svoju energiju usmjerio u volontiranje, pomažem koliko mogu i gdje mogu.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR:

Odlučio sam se volontirati jer me to ispunjava, bio je trenutak u mom životu kada sam morao odlučiti šta napraviti, kako ispuniti svoj život. Volontirati za sebe ili druge, i ja sam se odlučio za ovu drugu opciju. Potreba među mojim suborcima je sve više i više. Ja se na to ne mogu oglušiti.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODIJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO:

Glavna poruka članova naše udruge:" Iako smo tužni, ružni i dužni, za druženje tražimo osobe suprotnih osobina" mislim da to sve govori. Ma kada sve to zbrojim, kada pomognemo jednoj osobi, i kad riješimo jedan problem javi se njih još deset, svi sa nekom pričom, teškom životnom situacijom. Ja se ponekad u nastojanjima da svima pomognem osjećam kao poreznik, znaš ono od prijatelja do prijatelja uvik nešto prosim, pa su me počeli i izbjegavat. Ali sad sam se upristojio tražim samo sto kuna. Šalim se ja, ali stvarno ima ljudi koji su gladni, oboljeli i ajde ti sad mu ne pomozi. Organizirali smo i koncerte za pomoć, više od deste akcija sakupjanja krvi, organizirali smo pet humanitarnih turnira u airsoftu, svake godine za Božić darivamo štićenike centara Juraj Bonači i fra Ante Sekelez. Tako kada se osvrnem nakupi se toga i to daje snagu za dalje. Ove godine nam je u planu napraviti i pilot projekt za međuvršnjačko nasilje, da više nije cool tući nekoga nego zaštititi slabijeg. Vidjet ćemo što će biti od toga.

KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA:

Pa oni su svi navikli na moj volonterski rad, ja njih svih uključim. Kada volontiraš odnosno organiziraš nekakve akcije onda imaš osjećaj pripadnosti i zajedništva što se nakon rata izgubilo. Tako smo i osnovali Patriot da nas sve okuplja, a moja žena mi je u tome svemu podrška, a djeca su uključena u akcije i programe.

IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVOKOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:

Naravno da može, može ih nadograditi, da se osjećaju korisno, da upoznaju nove ljude steknu nova saznanja.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO I BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:

Svakako da bih ga preporučio, dapače preporuka bi išla u sve škole i ponuda da to bude nekakva stalna volonterska aktivnost.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag