Marija Cvrlje Radović volonterka po uvjerenju16.09.'13
KRATKO SE PREDSTAVITE:
Zovem se Marija Cvrlje Radović, imam određeni broj godina iza sebe, strah me i reći. Obitelj, muža i sina. Slikarica sam po zanimanju, to je nekako izronilo iz mene.
OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:
Već 42 godine volontiram u Sinjskom pučkom kazalištu, još od prvog razreda gimnazije, to neprekidno traje do dana današnjeg. Cijeli rad u kazalištu se zasniva na dragovoljnoj osnovi, a ono sredstava što dobijemo od grada koristimo za režije, scenografiju, gostovanja i svi smo volonteri.
KAŽITE NAM ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ ŽIVOT I SVJETONAZOR.:
Volontiram zato što me je moj odgoj najprije usmjerio na volontiranje, u mojoj obitelji je bio takav stav i odgoj da si najprije pomagao drugima pa tek onda sebi. To je bilo malo idealistički i u ono doba a pogotovo iz današnje perspektive gledano, ali to je bilo tako. I prije nego sam počela svoj rad u kazalištu bila sam aktivna u omladinskim organizacijama, što su tada bile, i za razliku od današnjega to nije bio politički rad već rad za opće dobro. U ono doba je trebalo puno, puno raditi, osnovnih stvari napraviti za ljude, jer je dosta kućanstava bilo i bez struje i bez vode, tako da smo se mi kao jako mladi uključivali u rad tih odraslih koji su se bavili time da dođe do boljih uvjeta života u jedinicama stanovanja. Ja se sjećam da sam ja lobirala kod ljudi iza Grede i na Planici da im se asfaltira put, da provedu javnu rasvjetu još tamo sedamdesetih godina, ja sada ne mogu virovat da sam to radila ali to je bilo tako i to je bio dragovoljni volonterski rad. Mi smo tako ja , moji prijatelji i kolege u ondašnje vrijeme a i danas, jer uvijek su to isti ljudi, radili na tome da svoj okoliš, svome selu, gradu napravimo ljepšim i boljim i da svima uljepšamo život.
KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODJELITI NEKO ZANIMLJIVO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU:
Anegdota ima miljon, teško se sjetiti jedne. Moj volonterski rad se zadnjih godina odnosi konkretno i isključivo na rad u kazalištu, a ja to smatram isto tako korisnim radom, kao što je pomaganje bolesnim, jer je to rad koji uveseljava ljude. Slušamo te komentare nakon neke predstave, prilaze nam ljudi nakon predstave i komentiraju kako smo im uljepšali večer ili dan ili kako su se zabavili. Raditi tako nešto je kao i pomagati potrebitima. A i tu sam angažirana mimo nekih organizacija, imam ja te neke ljude koje obilazim, a čovjeku je ljepo kada ga ima netko upitati kako si.
KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVAJU VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA?
Ja sam sve to bila prije nego što sam imala obitelj, znači obitelj moja prije nego što je nastala morala prihvatiti to što jesam. Oni žive s tim od početka, i sina sam uključila od malih nogu a suprug mi pomogne s time što je uz mene i trpi to što ja nisam kući koliko su druge žene. Ja smatram da puno svita koje bi moglo i koje ima vrimena okrenuti su sami sebi i trebali bi razmišljati o volontiranju i korisnijem ispunjenju slobodnog vremena, nama se čini kada vidimo ove akcije da je dosta ljudi uključeno ali ne to nije istina, premalo ljudi je uključeno u volontiranje.
IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:
Ma vidite, volontiranje može pomoći svakome, i u osobnome životu i korisno je. Najprije je korisno da se oplemeni čovika da mu pokaže da nemože živiti sam za seba. Da nije on taj koji je isključen i odmaknut od društva i da može svoje potrebe sam pokrivati jer sutra ujutro mu se može dogoditi da mu zatriba pomoć, svima se to može deogoditi. I ljudi koji žive s tim na način da njima nitko ne triba i da njima ništa ne tiriba i da su oni dovoljni sami sebi, da nema potrebe da se uključuju u išta koji se dapače, rugaju s ljudima koji pomažu drugima, nisu u pravu. Ujutro im se može dogoditi da njima zatreba pomoć i toga bi trebali biti konačno svjesni
JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:
Apsolutno, pa moj način života je volontiranje, samim tim bi ga preporučila. Većina ljudi ima strašno puno slobodnog vremena i meni je jako krivo da se vrijeme troši utaman. Možda ja iz svog osobnog iskustva koje sam proživila, vrlo teške bolesti, koju sam prebolila i preživila, sam shvatila da nemamo vremena, i da nam svaka minuta mora biti ispunjena. Ne ispunjena tako da se utaman družimo, da tratimo vrime, da ćakulamo i pričamo glupe priče, ne. Moja je poruka da se iskoristi vrime jer ga nemamo, niko ga nema. Nekidan sam ja sutra je netko drugi prikosutra treći, svima će nam se dogoditi da smo poterbni od drugih jer su takva vremena opasna, nose puno zla i ono šta je prazno i slobodno trebamo iskoristiti. Korisno iskoristiti. Uputiti se prema čoviku.
Čime se sve bavi Marija Radović Cvrlje pogledajte na: https://www.facebook.com/marija.cvrljeradovic?fref=ts
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|