Marica Munivrana21.07.'11
Posjet Centru za rehabilitaciju "Fra. Ante Sekelez" Vrlika, 2009. (lijevo)
Žena puna snage i duha, koja se uspješno suprotstavlja svim nedaćama što joj život donosi, volonterka od samog osnutka Kluba žena liječenih na dojci, odnedavno i predsjednica Kluba žena, Marica Munivrana je naša sljedeća volonterka za predstavljanje.
MARICE, UKRATKO NAM SE PREDSTAVITE:
Pa zovem se Marica Munivrana, imam 65 godina, umirovljenica sam već par godina. Živim sama, naravno imam svoju širu obitelj. Pošto sam i sama prošla bolest raka dojke, odlučila sam se priključiti radu Kluba žena i svojim volonterskim radom doprinijeti da to što bolje djeluje i pomažem u svakom pogledu. Mislim da o svakom problemu pa tako i o bolesti treba otvoreno razgovarati, to uvelike pomaže. Svoju bolest sam prihvatila kao sastavni dio života i to mi je uvelike pomoglo da je uspješno prebrodim. Nisam od onih koje kukaju, nastojim locirati problem, a potom ga rješavati.
ODNEDAVNO STE I PREDSJEDNICA KLUBA ŽENA OBOLJELIH NA DOJCI:
Da, na posljednjoj skupštini Kluba žena izabrana sam za predsjednicu na godinu dana, dok traje mandat naše pokojne predsjednice Milice Cvitković. Dvije članice su nam preminule u godinu dana, to je onako bilo dosta stresno i uznemirujuće za članice, ali nekako smo to prebrodile, dosta smo se okuražile i prihvatile smrt kao dio života. Ja sam u klubu od prvog dana i mislim da je svima nama potrebno suosjećanje i informacije o bolesti, kao i podrška. U tom smislu članice se podržavaju međusobno i crpe snagu iz toga. Sve što trebaju rješavati tipa papirologija i pregledi oduzima im snagu, a uz sve to muči ih i bolest. Najvažnije na čemu klub radi je informiranje članica da je suočavanje s bolesti osnovna stvar isto kao i s bilo kojim drugim životnim problemom – ako ne znate u čemu je problem to ne možete ni rješavati.
KAKO VAŠA ŠIRA OBITELJ GLEDA NA VAŠ VOLONTERSKI RAD:
Pa oni me podržavaju u svakom pogledu. Ja sam dosta mlada počela raditi pa sam tako i rano otišla u mirovinu. Kako po prirodi nisam tip za mirovanje bavila sam se nekim privatnim poslovima kada mi se dogodila bolest. Tu je došlo do promjene prioriteta, shvatiš da je zdravlje najvažnije i posvetiš se tome. Ali sam se angažirala u Klubu žena jer mislim da u samom Klubu puno treba raditi na tome da žene ne žale same sebe, izgraditi neki stav prema okolini i okoline prema bolesniku. Bolest ne treba ignorirati, ali isto tako se zna desiti da ljudi čuju kako je netko bolestan i odmah ga da tako kažem pokopaju. Ni takav stav nam nije potreban jer iako imaš dijagnozu to se uspješno liječi i može se jako kvalitetno živjeti i s tim.
Dan narcisa 2011.
RECI NAM MARICE NEŠTO O VAŠIM AKCIJAMA. NA KOJI NAČIN KLUB DJELUJE:
Naše akcije su uglavnom svedene na edukaciju. Imamo dvije glavne akcije koje su jako uspješne, i to u listopadu imamo Dan ružičaste vrpce i u ožujku Dan narcisa. Imamo stalne vježbe za naše članice koje kada se malo okuraže zaborave na stvarno stanje pa rade i što smiju i što nesmiju. Od svega mi je najviše žao što znam da ima puno žena koje su operirane i o tome će možda vani i popričati, ali teško će doći u klub i postati članicom. Jedna od naših sljedećih akcija će biti predavanje o zdravoj prehrani, kao i o uzgoju zdrave hrane.
ŽENE U KLUBU SU PUNE DUHA, VJERUJEM DA IMA PUNO SMIJEŠNIH SITUACIJA. MOŽETE LI NEKU PODIJELITI S NAMA:
Ima puno anegdota, jednom kada je nas pet-šest žena išlo ulicom prema Domu zdravlja na vježbe, muškarci na štekatima su naravno počeli dobacivati na što sam ja rekla “Šta dobacujete, ovo vam je sve otpad!” Oni ono u čudu kakav otpad, a mi smo u smijehu produžile uz zaključak – da znaju gdje idemo pali bi na stražnjicu.
PROSTOR STE DIJELILI S PRIPADNICIMA 126. BRIGADE:
Da, pa sam na javnoj tribini rekla da je to prostor u kojem zajedno djeluju rak i rat. Oni su u međuvremenu odselili u novi prostor, pa se mi navikavamo na tu širinu. Trenutno nas ima 20-25 s volonterima, mislimo djelovati svim snagama
ZA KRAJ PORUKA SVIM BUDUĆIM VOLONTERIMA:
Mladi ljudi imaju vremena, uz svu zabavu oni imaju vremena da se priključe nekakvoj akciji. Oni se doduše nama i odazovu na konkretne akcije. U samoj Cetinskoj krajini ima veliki porast bolesti svih vrsta pa ćemo organizirati radionice u srednjim školama ranog otkrivanja raka dojke, jer se to javlja kod sve mlađe populacije. Tako da ćemo trebati i volontere, treba da se to zna i da se što prije djeluje po tom pitanju. Mladi ljudi se trebaju informirati i upoznati sa svim i suočavati se sa situacijom.
Razgovor vodila: Dijana Filipović - Grčić
« natrag
|