Maja Kovačević- Zakači se čovjek na dobre stvari...

22.09.'20

Kada si aktivist i primjećuješ negativnosti koje se oko tebe dešavaju, onda postaneš i volonter koji takve stvari rješava. Ili ti je volontiranje jednostavno u krvi i pomagati drugima smatraš kao dio svoga bića, na takva pitanja smo odgovor pokušali dobiti kod Maje Kovačević

MOLIM VAS,  UKRATKO NAM SE PREDSTAVITE:

Maja Kovačević, majka četvero djece, omjer je 2:2, supruga, kćerka, sestra. Bavim se svim i svačim kako bi rekao naš stari svit - od šivanja do raznih inicijativa za poboljšanje života u lokalnoj zajednici.

U vremenu kada svi idu prema naprijed i rade za dobrobit djece mi smo u područnoj školi u Brnazama imali situaciju da nekih 80-tak djece idu u dvije smjene. A, zašto? Jer nemaju učionicu. Logično je bilo da se napravi još jedna učionica. Onda su govorili: „ Treba ovo, treba ono“, na što sam ja kazala: „Nema problema, mogu ja.“ I tako, malo po malo - što ćemo danas, što ćemo sutra. Trajalo je godinu dana, ali učionica je tu, djeca idu u jednu smjenu, a mislim da moji sumještani niti ne znaju tko je idejni začetnik svega toga.

U Brnazama je potreban i veći vrtić jer djece ima. Zamislite sada situaciju roditelja iz Brnaza koji idu na posao u Split, a moraju voziti djecu u jaslice u Sinj. To je čisti gubitak vremena. Vrtić postoji, dvije su šestosatne grupe, ali ne postoji ni mogućnost obroka, osim marende. Tu je i problem prostora, samo je jedna soba i potrebna je nadogradnja ili adaptacija, bilo što.

OD KADA TRAJE VAŠE VOLONTIRANJE, ODNOSNO ANGAŽMAN?

Iskreno, nemam pojma. Jednostavno se čovjek zakači na dobre stvari.

KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE?

Nema tu nekog ustaljenog reda, kako mi što padne na pamet.

ZAŠTO VOLONTIRATE?

A ne znam, dobar je osjećaj kada znaš da radiš dobre stvari. Osjećaji nas  pokreću i daju snagu za dalje.

ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽE VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI, OKOLINA?

Što se tiče djece - oni su uz mene i sudjeluju u svemu. Suprug ponekad negoduje, ali u principu me podržava. Recimo,  htjela sam svoju djecu prije dvije godine upisati na folklor, meni je to super. Ja sam dugo plesala u folkloru i to mi je baš lipo i velika mi je ljubavi i želja. Nazovem ja predsjednicu KUD-a Brnaze i kažem da želim djecu upisati na folklor, a ona mi odgovara da nemaju dječju sekciju i da je nema tko voditi. Mislim se - Kako nema, pa mogu li ja? I tako se oformi i dječja sekcija. Upisalo se dvadesetak djece koja su to obožavala. Ali onda shvatiš da nakon njihovog velikog truda, volje i želje kada oni nauče puno toga, ti njih, u principu, nemaš gdje prezentirati. Tada ti padne na pamet druga ideja - treba napraviti smotru dječjeg folklora. I tako smo prošle godine napravili smotru dječjeg folklora. Velika je to organizacija, ali smo uspjeli. Kroz kontakte ostalih sudionika, ne mogu vam opisati koliko su svi bili oduševljeni. U principu sve je krenulo od toga da sam ja član koordinacijskog odbora Grad prijatelj djece. Kada smo pridavali papire za Društvo naša djeca, da bi grad Sinj uopće dobio status grada prijatelja djece, oni su nam napomenuli da bi bilo dobro organizirati smotru dječjeg folklora. Na tom sastanku se osjetilo ono nešto - nema to tko napraviti. Ja sam, naravno, opet rekla: „Pa, ja ću“. U svemu tome puno mi je pomogao Ante Botić, novinar lokalnog radija. Grad Sinj je preuzeo pokroviteljstvo i to mi je bilo super. Poslije smo imali domjenak za djecu i sve je prošlu u najboljem redu. Ove godine nas je korona poremetila, ali valjda će biti bolje u narednom periodu.

KOJA VAM JE NAJDRAŽA VOLONTERSKA AKTIVNOST?

Najdraži mi je folklor, upravo zbog rada s djecom. Kada je završila ta smotra folklora i kada su svi davali izjave za televiziju, ja nisam mogla jer imam problema s plakanjem kao što i sama vidiš. Kada krenem pričati o svemu tome ja jednostavno plačem. I žena, koja je tada radila službeni video, čekala je  moju izjavu. Gradonačelnica Kristina Križanac mi je rekla: „Majo, ti moraš nešto reći.“. Ljudi su 14 puta snimali jednu moju rečenicu koju sam nakraju izrekla plačući. Jednostavno, nisam za javne nastupe niti za samopromociju.

MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO?

Ovisi kakvi su ti mladi ljudi, ali naravno da može. Lipo bi bilo da ima više akcija i aktivnosti gdje se to može.

JE LI VOLONTIRANJE POZITIVNO ISKUSTVO ZA VAS?

Uf, da šta je, osim kad se s mužem svađam zbog toga. On je onako na refule, nekad mu je sve to super, a nekad baš i nije.

ŠTO BISTE REKLI VOLONTERIMA?

Ne znam, samim volonterima bih rekla da ustraju, a svim drugim ljudima bih rekla da postanu volonteri -  dobro je činiti dobro i ne očekivati ništa za uzvrat.

Razgovor vodila: Dijana Filipović - Grčić

« natrag