Luka Prolić volonter udruge Cjelovit život

15.04.'19

Volonter koji je mnogo toga prošao, a njegov je stav nakon svega ako želite mjenjati stvari, mjenjajte sebe i volontirajte...

MOLIM VAS DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVITE:

Ja sam Luka Prolić, oženjen, otac triju cura. Umirovljeni sam časnik Hrvatske vojske. Šire sam poznat kao volonter Udruge Cjeloviti život, a aktivan sam i kod branitelja.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE?

Volonter sam Udruge Cjelovit život od njenog osnutka, a to je evo već devet godina. Jedan sam od osnivača same Udruge i njen sam potpredsjednik cijelo vrijeme. Uočili smo da ima prostora u poboljšanju sadržaja za djecu i mlade i na taj način smo mi, kao tadašnje društvo, udružili se i osnovali Udrugu i tako smo krenuli s našim aktivnostima. Volio bih da možemo biti i aktivniji, međutim većina mojih kolega volontera i prijatelja je u radnom odnosu pa ne možemo sve realizirati onako kako bismo htjeli. Ali, jako sam ponosan na njih i veseli me naš rad, druženje  i volontiranje.

ZAŠTO STE SE ODLUČILI NA VOLONTIRANJE I KAKO TO UTJEČE NA VAŠ  ŽIVOT I SVJETONAZOR?

Volontiranje me oplemenjuje i svaki put mi se čini da bih idući put trebao još više raditi, volontirati i dati sebe. Osjećam se nekako sretniji i zadovoljniji kada radim s djecom i kada vidim da su oni zadovoljni i sretni s onim što je napravljeno. Često se puta dogodi  da nam pojedinci prigovaraju, odnosno zamjere nam u stilu: „Što vam to treba?“. Neki čak misle da mi imamo nekakve koristi od toga. Ono što mi imamo od toga je jedino to što smo zadovoljni nakon provedenih akcija i to nam je najveća nagrada.

ŠTO NA VAŠE VOLONTIRANJE KAŽU VAŠA OBITELJ, PRIJATELJI I OKOLINA?

Neki kažu da je to lijepo, neki ne komentiraju, a samim time nešto poručuju. Nekada mi i djeca prigovore: „Tata, nema te, trebao bi biti više tu.“ Ali, ja nekako ne mogu stati - to jednostavno osjećaj koji želiš da je stalno prisutan.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I IMATE LI NEKU ANEGDOTU ILI SMIJEŠAN DOGAĐAJ DA PODIJELITE S NAMA?

Najdraža volonterska aktivnost mi je Dječji tjedan koji organiziramo već dugi niz godina. Dobro je posjećen i osmišljen, a u samom projektu nam pomaže i Grad Sinj bez čije pomoći Dječjeg tjedna ne bi ni bilo. Nakon svake predstave imamo mali domjenak za sve koji dođu, serviramo sendviče, sokove, grickalice… Jedan moj mali susjed došao je sa svojom bakom, ali je nakon predstave tražio mene, želio je da ga povedem do stola s hranom. Kod stola je tražio sendvič i ja sam mu dao, ali on je tražio još. Na moj upit što će mu toliko sendviča, samo me pogledao i rekao :“ Pa, imam ja kući i brata i sestru.“

IZ VAŠEG ISKUSTVA, MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIM LJUDIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE POMOĆI U ŽIVOTU, ALI I PRI ZAPOŠLJAVANJU?

Naravno da može, volontirajući stječete razne kompetencije, uvid u svoje sposobnosti, možete osjetiti kako je to kada si dio tima. Često se kroz volontiranje naučimo prilagođavati jedni drugima. U životu nije sve idealno, lijepo je tamo gdje je radna sredina poticajna i pozitivna, ali što kada to nije? Kroz volontiranje to sve možeš spoznati i naučiti.

JE LI VOLONTIRANJE ZA VAS POZITIVNA STVAR I BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIMA?

Naravno, pa sam se ne bih mogao time baviti da tako ne mislim. To je, isto tako, način da se okrenemo budućnosti i stvaramo ljepše uvjete za život.

ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI?

Dođite, promijenite sebe i svijet oko sebe, volontirajte.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag