Kitica Delić aktivna umirovljenica

23.02.'17

Iako je odrasla i živjela u metropoli, svoje umirovljeničke dane odlučila je provesti u svom rodnom gradu. Jedna je od prvih donatora Srme, dobra susjeda i volonterka u svom kvartu.

KRATKO SE PREDSTAVITE:

Zovem se Kitica Delić, umirovljenica koja je nakon 55 godina života u Zagrebu došla živjeti u Sinj i tu mi je ugodno za život. U Zagrebu sam išla u vrtić, osnovnu školu, gimnaziju zatim ekonomski fakultet. Prvo zaposlenje je bilo u Autocentru, a želja mi je uvijek bila raditi u vanjskoj trgovini i to sam i realizirala. Dvadeset i tri godine sam radila u Poljoopskrbi a onda otvorila vlastitu firmu. Kao poduzetnica sam imala dobra iskustva do uvođenja PDV-a. Kako sam radila na uvozu bagera čija je vrijednost bila i do 300 000 eura nastali su problemi kod avansnog plaćanja zbog dvostrugog plaćanja PDV-a. Morala sam balansirati u tim poslovima ali sam izdržala trinaest godina i uspješno sam radila bez gubitaka i problema. Mislim da se upornim radom sve može. Kad sam se upustila u taj posao i smogla hrabrosti da krenem samostalno, oslobodila sam se velikog tereta firme, direktora i šefova koji u glavnom nisu uopće znali moj tip posla i ono šta ja radim Bila im je važna moja zarada koja je tada iznosila i po 100 000 maraka godišnje. Sada mi je žao što prije nisam imala hrabrosti da otvorim firmu sama. Ja sam čekala '95. godinu da to realiziram. Do bagera sam došla slučajno kad sam se vratila na posao nakon porodiljnog dopusta na moje mjesto uvoza opreme za voćarstvo i vinogradarstvoje došla je druga osoba a ja sam morala preuzeti posao koji nitko nije htio, a to je bio jako veliki posao jer to nisu bili samo bageri nego i oprema za crpne stanice. Na tim poslovima sam ispekla zanat i onda kada se Poljoopskrba počela raspadati, jer više nije ni bilo vanjske trgovine, a  kupci su bili zainteresirani da i dalje rade sa mnom, ja sam otvorila svoju firmu. Dakle za svoj posao treba puno hrabrosti, uporan rad i neograničeno radno vrijeme. poslu, ali tako je uvijek bilo u vanjskoj trgovini, narudžbe su velike i nema uvijek potrebe za njima.

KOLIKO STE DUGO VEĆ U MIROVINI:

U mirovini sam već deset godina. Od kad sam u mirovini došla sam živjet u Sinj i tu mi je jako lijepo i ugodno za živjeti. Da kažem još da sam dok sam radila svoje slobodno vrijeme koristila za putovanja, imala sam mamu za koju sam se brinula i kćer. Mislim da mi je život bio ispunjen.

KAKO ISPUNJAVATE SVOJE UMIROVLJENIČKE DANE? BAVITE LI SE NEKIM AKTIVNOSTIMA- SPORT, ZBOR, UDRUGE…..

Kada sam išla u mirovinu prodala sam stan u Zagrebu i krenula u adaptaciju kuće stare 250. godina ovdje u centru Sinja. Svaki kantun sam u njoj promijenila i uredila, od krova, skala, vrta. Imam vrtnu kućicu, komin, sjenicu i staklenik. Svake godine planiram nešto novo. Najugodnije vrijeme mi je ono koje provedem njegujući cvijeće.

ŠTO VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI? ŠTO BISTE VOLJELI RADITI A NE RADITE? ZBOG ČEGA NE MOŽETE?

Najviše mi fali kazalište, prve tri-četiri godine sam imala pretplatu za Splitski HNK-a. Jedan period dok ga je vodio Mucalo bio je izuzetno dobar period za Kazalište, što nitko ne bi rekao ali on je ekonomista i on je znao dovesti kvalitetna gostovanja i napravit bogatije predstave i njegov period je bio prilično dobar. Meni osobno smeta stalna postava i neki iritirajući glumci koji su u svim predstavama. Zbog toga sam odustala od kazališta, inače mi uopće nije bio problem otići u Split, ali predstave i njihova kvaliteta me u zadnje vrijeme nisu zadovoljavale. Možda bih malo više voljela putovati, ali tu me noge bas ne služe , malo i financije, ali ja svojom upornošću ipak sve to ostvarujem.

KADA BI VAM BILA POTREBNA POMOĆ ZBOG BOLESTI ILI NEČEG SLIČNOG BISTE LI PRIHVATILI POMOĆ U KUĆI?

Naravno da bih prihvatila pomoć, i već mi je i bila potrebna. Uskoćili su prijatelji i susjedi. Trudim se savladati zdrastvene poteškoće koje imam pa redovito odlazim u Kalos, u Vela Luku na fizikalnu terapiju. Već pet godina odlazim tamo i puno bolje se osjećam. Možda mi zato jos nije bila potrebna pomoć u kući za teže i grublje poslove.

ŠTO MISLITE O SMJEŠTAJU U STARAČKI DOM ?

Samo kao nužna neugodnost u dubokoj starosti.

ŠTO JE PO VAMA NAJVAŽNIJE ZA KVALITETAN ŽIVOT U ZRELIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI ?

Ugodan stambeni prostor i materijalna sigurnost i neovisnost.

IMATE LI KAKVE PREPORUKE ZA OSOBE STARIJE ŽIVOTNE DOBI?

Da ostanu mladi što duže, da ne odustaju od vožnje automobila, ljepote života, putovanja i druženja.

SMATRATE LI DA VI IMATE KVALITETAN ŽIVOT I ZBOG ČEGA?

Zato jer imam društvo koje sam stekla zadnjih desetak godina i zadržala ono svoje staro društvo koje je u Zagrebu ostalo. Nastojim održavati sve kontakte koje imam, svakodnevno telefonirajući sa onima iz Zagreba i družeći se sa ovima iz Sinja. Zadovoljna sam gradom, prirodom, klimom. Ljeti često odem  na more i uživam u ljepotama života koji mi je preostao.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag