Kako žive naši umirovljenici i osobe starije životne dobi?16.01.'17
Prvi s kojim smo razgovarali je gospodin Petar Perajica, predsjednik Udruge umirovljenika Sinj, član Uprave K.K. Alkar, aktivan uorganizaciji mnogih događaja. Evo što nam je kroz razgovor rekao:
MOLIM VAS DA NAM SE UKRATKO PREDSTAVITE:
Zovem se Petar Perajica, rođen sam 5.srpnja 1948. g u Zagrebu, ali sam cijeli svoj život proveo u Sinju. U Sinju sam završio i Gimnaziju. Višu upravnu školu sam završio sam u Sarajevu gdje mi je živjela sestra. Imam suprugu, dvoje djece i petoro unučadi. Radio sam u tri-četiri firme, bio sam direktor i stečajni upravitelj u Naprijeda. U Podravci sam radio preko dvadeset godina, između ostalog i kao direktor logistike.
KOLIKO STE DUGO VEĆ U MIROVINI?
U kolovozu će biti četiri godine da sam umirovljenik.
KAKO ISPUNJAVATE SVOJE UMIROVLJENIČKE DANE? BAVITE LI SE NEKIM AKTIVNOSTIMA KAO ŠTO SU NPR. SPORT, ZBOR, UDRUGE…?
Od prošle godine, točnije od 4.5.2016. predsjednik sam Kluba umirovljevnika Sinj gdje sam dosta aktivan. Cijeli svoj život, da tako kažem, član sam Alkara - trenutno kao član Uprave. Volim se i družiti, imam svoju ekipu s kojom provodim dosta vremena.

JESTE LI AKTIVNI U ULOZI DJEDA- SERVISA, VOLITE LI ČUVATI UNUKE I ŠTO VAM TO DRUŽENJE ZNAČI?
Unučad su mi izvor zadovoljstva, imam ih petoro i oni su život i radost. Jedna unuka živi s nama, ona je prava djevojka, trenutno je u Mostaru gdje se školuje za odgajateljicu predškolskog uzrasta. Vrijeme koje provodim s njima je tako dragocjeno.
ŠTO VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI? ŠTO BISTE VOLJELI RADITI, A NE RADITE? ZBOG ČEGA NE MOŽETE?
Nedostaju mi te radne aktivnosti, svakodnevna obveza. Kada je čovjek u radnom odnosu i ima obvezu drugačije se osjeća. Kada sam otišao u mirovinu pojavio se višak vremena , kada čovjek ne zna što bi sa sobom. Ja sam cijeli svoj život bio aktivan pa mi je taj prijelaz bio malo lakši. Sada je zima pa se pozabavim kućanskim poslovima kao što su donošenje drva i slično, te malo unucima. Volio bih se malo više baviti organiziranjem druženja i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, a to pokušavam u Klubu umirovljenika. Te organizacijske sposobnosti sam usavršio dok sam radio u Podravci.
KADA BI VAM BILA POTREBNA POMOĆ ZBOG BOLESTI ILI NEČEG SLIČNOG BISTE LI PRIHVATILI POMOĆ U KUĆI?
Naravno da bih, uvijek i spreman sam na to. Svjestan sam situacije kada si star i nemoćan da ti je pomoć drugih ljudi dobrodošla. Mojoj punici je sada potrebna pomoć, netko uvijek mora biti s njom 24 sata dnevno, tako da znam kako to izgleda.

ŠTO MISLITE O SMJEŠTAJU U STARAČKI DOM?
To je pozitivna stvar i slažem se s time, samo što kod nas ljudi to potpuno drugačije shvaćaju. Kod nas starački dom doživljavaju kao korak do konačnog odlaska. Udruga umirovljenika sad pokušava osmisliti i realizirati projekt staračkog doma na području grada Sinja gdje bi se aktivno živjelo.
ŠTO JE PO VAMA NAJVAŽNIJE ZA KVALITETAN ŽIVOT U STARIJOJ DOBI?
Pa kao što sam već i rekao - najvažnija je aktivnost. Kada je čovjek aktivan, u bilo kojem razdoblju života, to je puno bolje nego pasivnost. Ja sa svojim umirovljenicima nastojim barem jednom mjesečno organizirati izlet ili nekakav događaj, a sve u želji da ih malo potaknem na aktivniji život.
IMATE LI KAKVE PREPORUKE ZA OSOBE STARIJE ŽIVOTNE DOBI?
Pa upravo to što sam sada rekao, biti aktivniji, više izlaziti u društvo, kretati se što više ako ti to zdravlje dopušta. Ja znam da se mnogi pravdaju niskim mirovinama i nedostatkom financija, ali to sve i ne mora biti toliko skupo.
SMATRATE LI DA VI IMATE KVALITETAN ŽIVOT I ZBOG ČEGA?
Ja smatram da imam dobar život prvenstveno zbog toga što me zdravlje služi i svi u obitelji su mi zdravi. Aktivno sudjelujem u životu, bilo preko Udruge umirovljenika, bilo preko KK Alkar. Imam unučad koji su mi izvor zadovoljstva i još imam planova koje moram realizirati - što me itekako održava.
Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić
« natrag
|