Blaž Mršić, pjevanjem do ljepšeg života

31.08.'18

MOLIM VAS KRATKO MI SE PREDSTAVITE:

Zovem se Blaž Mršić. Živim u Dicmu, predio Kraj. Uže obitelji nemam. Bavim se poljoprivredom. Uzgajam  povrće u svom vrtu što me jako veseli. Tako pridonosim malo budžetu jer znamo kakve su naše mirovine. Dosta sam angažiran u kulturno-umjetničkim društvima, pa sam tako predsjednik KUD-a Dicmo i član  Udruge za očuvanje baštine cetinskog kraja. Kada idemo na putovanja, to daje jednu dodatnu draž tome svemu.

KOLIKO DUGO STE U MIROVINI?

Radio sam u Hrvatski željeznicama na održavanju kao stolar. Napunio sam 40 godina radnog staža i onda sam otišao u mirovinu. I evo, već sam tri  godine i šest mjeseci  u mirovini. Moje zanimanje je jako lijepo i mislio sam se  time baviti i u „fušu“ što se ono kaže, ali znate kako je  kada živite na selu. Donese susjed dasku, a od cementa se daska ne vidi. Mogu li mu je oblanjati? Ja upravo promijenio noževe na banjalici. Kad  budem gotov s tim, noževi više ne valjaju. I onda me pita koliko to košta. Ma što će koštati, nema tih para. Zato sada samo za sebe nešto radim i to je to. Bio sam  veliki „faturetaš“, ali od kako je došla plastika, sve se to razvodnilo.

KAKO ISPUNJAVATE SVOJE UMIROVLJENIČKE DANE? BAVITE LI SE NEKIM AKTIVNOSTIMA ( SPORT, ZBOR, UDRUGE…)?

Bavio sam se ja sa svačim. Imao sam i one bikove za borbu, to mi je bilo jako privlačno. Onda sam shvatio da za pobjedu moraš imat dva jaka bika ili od ekonomske isplativosti ništa. Ako nemaš svoj prijevoz, onda nemaš ništa, a i veliki je to trud. Moraš bikove nahraniti prije posla, moraš ih urediti nakon posla, pa sam ih odlučio smaknuti. Sada sam gospodin čovjek. Kad me volja dođem, kad me volja odem.  Nije mi, kako da kažem, potreba baš se tim  više baviti. To sam bio zavolio od mladih dana, ali eto. Zato sam sada u KUD-u Dicmo od njegovog osnutka 2007. g.  U Udruzi za očuvanje baštine cetinskog kraja sam od 2003. g kada ju je još vodio pokojni Ante Mastelić i ideja je bila da se okupe folklorna društva iz svih mjesta Cetinske krajine. Dicmo je uvijek nekako bilo marginalizirano s lošom reputacijom pa smo se ja i pokojni Nediljko Kokan aktivno  uhvatili ideje da osnujemo KUD. Nije nam politika u početku izlazila u susret. Dosta smo svojih novaca ulagali u to samo da ta ideja ne propadne. Dali bi oni nama, ali naknadno, ne onda kada  treba. I sada kada smo u tome uspjeli  je  puno bolje. Tako su nas prije tri godine u Metkoviću na Županijskoj smotri folklora „Na Neretvu misečina pala“ proglasili  najboljima, a mi smo zastupali Splitsko-dalmatinsku županiju. Poslije toga smo na „Brodsko kolo“ išli  u Nijemce, a nedavno smo išli na „Đakovačke vezove“. Često nastupamo i na našim lokalnim događajima. Tako da vam iskreno kažem, čini mi se da sam aktivniji sada, nego dok sam bio mlađi. Volim ovako putovati u grupi. Tad se dešavaju razne zafrkancije, veselje, pjesme, i nije to za prepričavanje, što se dogodi na putovanju, ostaje na putovanju.

ŠTO VAM NAJVIŠE NEDOSTAJE U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI? ŠTO BISTE VOLJELI RADITI, A NE RADITE? ZBOG ČEGA NE MOŽETE?

Kroz sve ove aktivnosti meni je život ispunjen i ništa mi ne nedostaje. Nemam nikakve zapreke da radim šta me volja i u tome uživam.

KADA BI VAM BILA POTREBNA POMOĆ ZBOG BOLESTI ILI NEČEG SLIČNOG, BISTE LI PRIHVATILI POMOĆ I KUĆI?

Pa ja se nisam nikada ženio, kako sam i rekao, ali imam brata i njegovu obitelj. On ima troje djece i svi se dobro slažemo.  Za sada nema potrebe za nekakvom pomoći, ali tko zna što nosi dan, a što nosi noć.

ŠTO MISLITE O SMJEŠTAJU U STARAČKI DOM?

Ja vam ujutro iziđem popiti kavicu, pročitati novine, a sve to blizu jednog staračkog doma. Onda kažem ovima mojima da sam se  već zapisao za starački dom. Šalu na stranu, ali to ne bih rado, meni se to čini kao korak do smrti.

ŠTO JE PO VAMA NAJVAŽNIJE ZA KVALITETAN ŽIVOT U ZRELIJOJ DOBI?

Sloga i mir u obitelji i životu.  Gledam neke ljude koji se u obitelji svađaju, a  vani se prave da je sve u redu. Razgovor u obitelji  je najvažniji i sve što je problem može se riješiti razgovorom.

IMA TE LI KAKVE SAVJETE ZA OSOBE STARIJE ŽIVOTNE DOBI?

Uvijek kažem da treba biti aktivan, stalno pozivam-ajmo ovamo, ajmo onamo. Razumijem  da se nema, da su mirovine male, ali uvijek se može naći načina za biti aktivan.  Naš pokojni član Kokan, kada je zalegao, onda nam je kazao: „Ma putujte, živite, vidite mene sada, ne mogu nigdi.“

SMATRATE LI DA IMATE KVALITETAN ŽIVOT I ZBOG ČEGA?

Imam svoju obitelj, prijatelje, kolege, putujem, družim se, relativno  sam zdrav. Novca se ima koliko se ima i to je to, šta nam više treba?

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

« natrag