Anđelka Samardžić volonterka Sv. Vinka Paulskog

17.12.'13

KRATKO SE PREDSTAVITE:

Zovem se Anđelka Samardžić, majka dvoje djece, baka. Već dvadeset godina radim u Centru za socijalnu skrb. To bi otprilike bilo u kratkim crtama to.

OD KADA, GDJE I KOLIKO ČESTO VOLONTIRATE:

Ja mogu kazati da volontiram od 2003. godine i to u Udruzi sv. Vinka Paulskog u Republici Hrvatskoj, a mi kao konferencija djelujemo na području općine Otok pa i šire. Naš način djelovanja nema granica. Mi imamo mjesečne susrete, a po potrebi se sastajemo i više puta, što oviso naravno o poterbama na koje smo naišli, pa se onda normalno organiziraju akcije. Ne mogu sada definirati točno koliko se nalazimo mjesečno, u našem radu je to ipak malo teže, jer tih susreta nekada ima više a nekada manje i tako. Mi više definiramo potrebe, ako uočimo potrebu tu smo, ako ne ništa.

ZAŠTO VOLONTIRATE I KAKO TO UTJEČE VAŠ SVJETONADZOR:

Zašto volontiram? Neki pravi izričiti odgovor i nemam, nego jednostavno je krenulo preko časne sestre, možemo kazat, ona je došla i u startu pozvala gospođe koje mogu pomoći i tako je krenulo. Hvala Bogu da je, i danas sam sretna zbog toga, ali moram priznati i da sam se bezbroj puta upitala: A zar je ovo meni potrebno, sad moram ići, a mogla sam biti kući? Ali kada bih otišla na teren i vidila učinke našeg rada sve nedoumice padnu u vodu. Osmjeh ljudi, stisak ruke prava je nagrada za sav rad.

KOJA VAM JE VOLONTERSKA AKTIVNOST NAJDRAŽA I MOŽETE LI S NAMA PODIJELITI NEKO ZANIMLJIVO VOLONTERSKO ISKUSTVO ILI ANEGDOTU:

Evo sad se sjetim jednog posjeta Zavodu u Vrlici. Prilikom posjete i obilaska njihovih paviljona nastala je prepirka između dvije štićenice čija sam ja. Jedna me uhvatila za desnu ruku, druga za lijevu i prepirale se kojoj ja pripadam. To je onako jedan detalj koji govori koliko smo svi gore dobrodošli i koliko pozitivno reagiraju na posjetitelje.

KAKO VAŠE VOLONTIRANJE DOŽIVLJAVA VAŠA OBITELJ, KOLEGE I OKOLINA:

U startu što se tiče same obitelji bilo je i simpatičnih situacija, jer ja kada bih došla sa susreta onda bi moj sin Luka meni rekao evo naše časne. Meni je to bilo simpatično i mislim da su oni meni tu jedna velika podrška, jer činiti dobro je u svakom slučaju dobro.

IZ VAŠEG ISKUSTVA MOŽE LI VOLONTIRANJE POMOĆI MLADIMA DA STEKNU ŽIVOTNO I RADNO ISKUSTVO KOJE IM KASNIJE MOŽE BITI OD POMOĆI U OSOBNOM ŽIVOTU I PRI ZAPOŠLJAVANJU:

I te kako. Ja sam u ovih deset godina rada nastojala i nastojim da okupim što više mladih i da budu dio nas koliko mogu, jer je to jedna pozitivna odskočna daska za njih same i za njihov život. Volontiranje u njima gaji osjećaj za čovjeka, i da kada prođu pored čovjeka ne prođu s licem bez osjećaja. Mislim da su samim tim puno dobili.

JE LI VOLONTIRANJE POZITIVNO ISKUSTVO, BISTE LI GA PREPORUČILI DRUGIM LJUDIMA I ŠTO BISTE IM PRI TOME REKLI:

Svakako da je pozitivno i rekla bih svima da volontiraju. A što bih im preporučila? Da daju svoje slobodno vrijeme potrebnome, jer svaki taj trenutak znači puno i njima samima, a da ne kažem čovjeku kojeg su razveselili svojim prisustvom i društvom. Osmjeh na licima korisnika je najveća nagrada.

Razgovor vodila: Dijana Filipović-Grčić

Fotografije preuzete sa: http://www.ssvp.hr/

« natrag